Tu nedjelju 24.2.2008.g sam sa Stankom krenuo standardno u 04.00 iz Mostara i bez lampa smo po mjesečini krenuli sa Rujišta prema Bijelim Vodama, a onda prema Jezercu. Moram reći da uvijek kad pođemo sa Rujišta za nama obavezno pođe par "kerova", a ovaj put ih je bilo čak pet, a jedan od njih će odigrati bitnu ulogu u ovoj turi. Nakon što smo stigli do Dolova, primjetili smo tragove turnih skija, a kasnije smo i opazili dvojicu skijaša ispred nas, ali pošto smo mi išli pjehe brzo su nam odmakli. Budući da smo pošli dosta rano snijeg je još uvijek držao pa nije bilo propadanja(bar ne na početku). Nakon što smo stigli na Jezerce shvatio sam značaj i ljepotu toga mjesta, a Stanka mi je predočio koliko smo blizu Konjica, pa sam odlučio da produžimo do njega, ali se postavilo pitanje što ćemo s "kerom" koji nas je vjerno pratio. Nisam mislio da sam toliko osjetljiv na životinje, ali nisam imao srca inzistirati da idemo u Konjic sa njim, jer nisam vidio načina kako bi ga vratili na Rujišta, pa smo odlučili da se preko Kopilice, preko kontenjera i Bara vratimo na Rujišta.
O ambijentu neću pisati jer slike sve govore.
dolove i brijeg prekrio je snijeg
sklonište na bijelim vodama
malo sniježnog ambijenta
stanka hrabro gazi
opet stanka
ovo je uvijek tužno vidjeti(spomen ploča našem kolegi)
taraš
veličastveni zubac
gospodin "ker" naš vjerni pratilac
opet malo snijega
moja glava između z.glave i otiša
kontenjer
i za kraj opet glavni junak ove priče
Nema komentara:
Objavi komentar