Uspon na Grossglockner se desio sredinom srpnja 2009.g. i značio je moj konačni povratak planinarenju i približavanju staroj formi.
Na uspon smo pošli u sastavu: Ivan Skaramuca, Miroslav Mihalj, Oliver Dujmović-Lija i Luka Mandić.
Pošli samo na put 15.07.2009.g. u poslijepodnevnim satima, pakujući se na brzinu i trpajući milion nepotrebnih stvari u auto sa mišlju "neka trebaće nam". U kamp stižemo ravno u ponoć i podižemo šator u apsolutnom mraku. Tek ujutro vidimo gdje se točno nalazimo i primjećujemo pravi planinski ambijent. Normalno slijedi "momački" doručak, neizbježno prepakiranje i vožnja autom do hotela Luckner Haus (1918 m.n.m.) odakle je polazna točka naše rute.
Uspon započinjemo ravno u 10:00 sa teškim ruksacima, ali "sve će nam to trebati:)".
Nakon satak pješačenja prvu pauzu pravimo u Lucknerhuette (2241 m.n.m.), pa onda nastavljamo do Stuedlhuette (2802 m.n.m.) gdje konačno počinje pravi planinarski uspon i snijeg. Nedugo nakon ovoga doma počinje glečer Kodnitzkees, pa se navezujemo, stavljamo dereze i nastavljamo prema domu Ercherzog Johann Huette (3454 m.n.m.) gdje ćemo prenočiti.
Prelazak glečera nije bio previše zahtijevan, ali greben ispod doma zahtijevao je malo više pažnje, a počeli smo malo osjećati i visinu od preko 3400m.n.m.
Sve u svemu do doma dolazimo relativno brzo cca 15:30 gdje uzimamo unaprijed rezervirane krevete i počinjemo sa pripremanjem obroka. Sa doma savršeno vidi vrh u punom sjaju, ali se vide i planinari koji se vraćaju sa uspona, pa smo večeru na terasi "zasolili" na pravi način.
Nakon slatko prospavane noći, doručkujemo i polazimo na uspon koji je trajao cca 3h i gdje je izašlo na vidjelo naša neuigranost i blaga neozbiljnost, ali u dosta simpatičnom obliku. Uspon na vrh je bio tehnički zahtijevniji od ostalih dosada osvojenih vrhova, ali sve je prošlo bez nekih većih problema. Silazak je bio kao svaki silazak ali nas je 10-ak minuta prije auta uhvatilo veliko nevrijeme, gdje smo gadno nastradali od pljuska krupe....
vesela atmosfera na polasku
pakiranje...
napokon uspon
greben ispod doma
evo ga
jutarnje spremanje na uspon
zabava počinje
još samo malo
sa zastavom na vrhu
mokar kao čep
3 komentara:
pa sta si radio zadnje dvije godine?
bio sam teško bolestan, pa sam imao dugu pauzu, kasnije sam počeo lagano planinariti, ali po mjestima koja su već na blogu.
tako je prošla godina dana, a onda se čovjek ohladi...., ali evo me opet staviću ovih dana još par reportaža.
Sretan ti povratak nakon nadam se potpunog izlječenja!
Želim ti puno osvojenih vrhova.
Objavi komentar