Ako netko ne zna, nalazi se na granici sa Crnom Gorom. Posjetiti Maglić znači posjetiti i Trnovačko jezero i rijeku Sutjesku, zatim NP Sutjeska, koja nas vraća u prošlost i asocira na "junake" iz velikoga rata. Posjet je organizirala GSS Mostar u suradnji sa GSS-ovcima iz Goražda koji su bili naši domaćini i omogućili nam nezaboravan vikend. Ovim putem se posebno zahvaljujem našim vodičima Baji i Muratu i nadam se da ćemo se i mi njima odužiti na isti način na "našem terenu".
Izlet je počeo 1.6.2007.g. u večernjim satima kada smo krenuli preko Nevesinja, Gacka i Tjentišta do mjesta koje se zove Lokve Dernečište. Tu smo prenoćili i ujutro u 07:00 krenuli prema vrhu.
Premda ja najviše od svih planina cijenim "našu" Čvrsnicu ovo je ipak nešto drugo. Neću reći da je ljepše, ali je, ono što se kaže, oku ugodnije. Na putu prema Magliću srećemo stara obilježja iz bivše države koja označavaju kuda su nekada išli prtizani sa drugom Titom na čelu kolone. A što se tiče prirode to je fantazija. Ledine Maglića me podsjećaju na Škotska gorja. Čak su vjerojatno i ljepša, a pogled sa vrha na planine Crne Gore, Trnovačko jezero je pogled vrijedan bar milion maraka.
dobro došli u nevesinje, ovo volim vidjeti i doživjeti iako ne volim janjetinu ali opet
miro priprema kobasice, a ovaj čiko s bijelom bradom je baja, naš vodič i stari planinski vuk
neki je vole a neki je mrze, ali drug tito je ovuda marširao sa partizanima
a danas marširaju planinari
dok sam skakao ovuda osjećao sam se kao william wallace
malo "dimi" pa malo ne "dimi"
škakljiviji dio puta
zbog ovakvog pogleda svatko normalan bi prošao bilo kuda
a šta tek reći za ovo, dragi moji ovo je trnovačko jezero slikano sa crnogorskog maglića
na vrhu bih, ispod zastave republike srpske
baja, naš vodič i iskusni planinar koji je mnogo toga prošao
vrijeme je za poći kući, bar za neke
neki od nas su željeli proći ovuda pa smo angažirali baju da nas "malo provoza"
i onda sletiti dolje
ali prvo smo se uslikali iznad, ustvari uspio sam uslikati miru i onda mi se ispraznila baterija. po ko zna koji put sam sebe počeo nazivati konjem jer mi je bilo lijeno napuniti baterije. no, i s ovime treba biti zadovoljan, jer ono kasnije nemam u slikama ali nosim uspomene u glavi. ubrzo ću se punih baterija vratiti ovamo.
4 komentara:
svaka cast... samo trebas i ti zastavu ponijeti pa se kurcit na vrhu, hehe
druže ma jebeš zastave, nije meni do toga, ovo ja radim samo za svoju dušu
pozdrav miri demineru ;)
Kao klinac sam 82. ili 83. išao sa starim gore, doduše samo do jezera, i to je jedna stvar za koju znam da je nikad neću zaboraviti. Kupanje u jezeru, pijavice uz obalu i ogromno deblo na sredini, za predah prije plivanja nazad. Kakav Wallace! Kekec :D
Objavi komentar