Na Vilinac smo pošli Miro i ja i tura se sastojalo od dva dijela: prva je bila iz sela Diva Grabovica do Tisa gdje smo noćili, a onda smo rano ujutro oko 05:30 krenuli prema Velikom Vilincu gdje smo stigli oko 09:30. Taj me uspon najviše fizički iscrpio jer je vrijeme bilo ružno(puhao je jak vjetar), nisam imao dobru opremu, a što je najvažnije bio sam i fizički nespreman. Gledajući Miru kako gazi nije bilo šanse da odustanem i uspio sam doći do kraja. Moram biti iskren i reći da na vrhu nisam imao volje ni snage da izvadim aparat iz džepa da se uslikamo, a isto tako mi nije padalo na pamet da se upisujem u "knjigu gostiju" na vrhu pa je to sve Miro odradio(hvala Miro).
Valja napomenuti da smo na Tisama upoznali planinare iz Jablanice Ćonu i Mrakija(s kojima smo ostali o dobrim odnosima, a preko njih smo upoznali i još mnoge druge planinare s kojima imamo izvrsne odnose). Gotivili su nas poznatom Mrakijevom mučkalicom i dali nam korisne savjete budući da ni Miro ni ja nikad prije nismo išli dalje od Tisa.
ovako je bilo na tisama u 05:30, mrkli mrak
ali miro ima svjetiljku za glavu. ja nisam imao pa sam koristio mirin džepni tranzistor koji na sebi ima malu svjetiljku. baterije brzo otišle ali je i sunce došlo
miro na putu prema vilincu
konačno na vrhu
pogled s vilinca
1 komentar:
pozdrav miri demineru od imenjaka ;)
Objavi komentar