Ali ja nisam gubio vrijeme i odmah sam tražio način da popnem Lupoglav sljedećeg tjedna, ali mi je trebao netko sa iskustvom jer sam nisam znao ni put, a nisam imao ni tehniku koja je potrebna za svladavanje Lupoglava, pa sam zamolio Zdenu Marića(iskusnog planinara, sportaša i pustolova) da mi on pomogne, tj. da ide sa mnom ili da mi preporuči nekoga drugog. Pošto je Zdena bio zauzet taj tjedan preporučio mi je Kića(planinara iz Jablanice) kojeg sam kontaktirao preko Mrakija kojeg sam upoznao na Tisama. Ali i Kić je imao dogovorenu turu taj vikend i to na Vran planinu i pozvao nas je da mu se pridružimo, a da Lupoglav odradmo drugi put, jer je i njemu bio u planu. Taj smo vikend Miro, Amer i ja otišli na Vran i proveli fin dan i dogovorili se sa Kićem da sredinom ožujka idemo na Lupoglav zajedno sa ekipom iz Sarajeva i mojim starim drugom mostarcem sa kojim sam studirao u Splitu Ivanom Skaramucom. Dakle, ja sam očekivao da idem sredinom ožujka ali već sutradan dobivam poziv od Zdene Marića da idemo na Lupoglav idući vikend, što rado prihvaćam i nama se dvojici pridružuje Amer Burić i u subotu 3.4. 2007 Zdena, Amer i ja iz bijele krećemo za Barni dol gdje ćemo postaviti šatore, prenoćiti i u nedjelju ujutro za Lupoglav. Subota je bila oblačna i najavljivali su kišu poslije podne ali je nedjelja trebala biti sunčana, a mi onako poluoptimistični sa ruksacima od 20kg na leđima krenušmo prema Barnom dolu. Do njega smo došli bez problema, postavili šator i čekali da padne noć da zaspemo a vrijeme smo skraćivali igrajući se s vatrom. Vrlo je važno reći da smo tu večer saznali da će nam se pridružiti još jedan član, a to je Kugla, stari planinar i Zdenin jaran, koji je u subotu poslije posla pošao prema nama. Zbog kiše je prenoćio u napuštenom selu Grabovčići i pridružio nam se ujutro. Nakon što je cijelu noć padala kiša i nezgodne noći u malom šatoru ujutro je zapuhala bura i rastjerala oblake i donijela nam sunce i Kuglu. Družina je konačno formirana i oko 08:00 krenušmo prema Lupoglavu. Moram reći da nisam imao svog aparata jer mi ga je sestra odnijela u Zagreb, ali imam par Zdeninih slika i Amerovih koji je slikao s mobitelom. Mislim da sam vam dosta "nasrao" a sad je vrijeme za prave stvari.
kugla, amer i ja na polasku, a lupoglav se vidi u lijevom kutu
amer i ja, a ako nas je bijeli svijet
ja, kugla i zdena u daljini grabimo prema vrhu
još malo pa stigli
pozdrav s vrha
silazak je bio još oprezniji nego uspon, jer najviše se nesreća dešava upravo pri silasku
nakon silaska odali smo počast i uslikali se pored grobova(pokriveni snijegom) tragično preminulih planinara 1970.g. prilikom prvog zimskog uspona na lupoglav
I tako je bez imalo muke prošao moj prvi zimski uspon na Lupoglav. Moram reći da sam umalo dehidrirao jer nisam nosio dovoljno vode, a po licu sam izgorio kao indijanac od sunca jer nisam nosio kremu. Naučio sam lekciju za ubuduće.
