Normalno iz Mostara smo krenuli u 04:00 što je postalo standard u sastavu Stanka, Miro i Luka i opet smo probudili jadne ljude koji drže ribarnicu u Bijeloj tik uz magistralu, ali valjda će se ubrzo navići na nas za njihovo dobro.
Put do Barnog dola je bio klasika, jedno što smo bili svjedoci divljanja vjetra koji je iz korijena iskrčio stabla bukve, iako to za vjetar na Prenju nije ništa novo, opet u svakome mora izazvati strahopoštovanje i nevjericu. Međutim u Barnom dolu, na mjestu Mostarcima poznatijem kao "O.K Koral " naišli smo na ekipu iz Sarajeva koja je tu noćila i taman se spremala da pođe na Lupoglav. Moram reći da smo se svi obradovali ovome jer u našim turama smo rijetko sretali druge planinare, a znali smo da ćemo imati priliku s Galića posmatrati kako neko penje Lupoglav.
Još bi želio reći da je vrijeme bilo dosta tmurno i oblačno pa slike nisu ispale baš najbolje ali šta je tu je.
ekipa u barnom dole se sprema za polazak
ovako izgleda galić gledan iz podnožja
a ovako je na vrhu
sa stankom na vrhu a u pozadini lupoglav
ovo mi je drago što sam doživio, jer one četri točke u daljini su naše kolege koje penju lupoglav
