CETINA ili CVITINA KAKO NEKI KAŽU

Nakon što samo se više puta dogovarali da odemo na Cetinu i povirimo u Milanovu kolibu 4.11.20007. je napokon došao i taj dan a na moje iznenađenje skupila se ekipa od 9 članova. Moram spomenuti da se među tom devetoricom našla i "Jelena" velika nada ženskog planinarstva u Mostaru, jer cura je pravo napaljena na planine.
Inače iz Mostara smo pošli u 04:30 sa dva auta i našli se između Glogošnice i Šanice (sela prije Jablanice) odaklen smo cestom koja je napravljena da bi se sjekla šuma pješačili preko 3h do planinarske staze. Od početka staze pa do Milanove kolibe treba malo više od sat a onda nas je dočakao prekrasan pogled i pauza za ručak. Nakon ručka spremanje za završni dio uspona gdje nas je dočekao snijeg sa sjeverne strane i jak vjetar koji nas je taman fino propuhao. Kad smo izašli na vrh postalo mi je jasno zašto se kaže da se sa Cetine pruža najbolji pogled na Prenj...

dosadna cesta



napokon šuma

krupnim koracima naprijed

prve naznake da nas na vrhu čeka fantazija











a ovo je za mene fantazija

evo nam i snijega

pogled na lupoglav

zelena glava i otiš

na vrhu s mirom