Mont Blanc 2-dan

Nakon što smo 17.7.2007. spretno i sretno stigli na Gouter i sretno se smjestili, saznali smo da je prognoza za ujutro i dalje loša, ali sada nam se bilo samo važno odmoriti se. Oko 01:30 probudili su me mnogi ljudi svojim pokretima u sobi jer su se na moje iznenađenje spremali da pođu na vrh, unatoč vjetru koji je zavijao vani. Kad sam u 08:00 otišao do kuhinje vidio sam vodiča kako se vraća s vrha. Upitao sam ga za vrijeme i rekao je da je bilo ok i da postoji mogućnost da se danas izađe na vrh ako se odmah krene. Meni je sve djelovalo dosta klimavo. Nakon što je Ivan saznao da je prognoza za sutra loša, a za iduće dane još gora, odlučio je da se krene odmah, tj. čim se spakujemo. Pošli smo sa Goutera oko 11:00, ali nažalost Jozo je još osjećao posljedice visinske i odlučio je ostati, pa nas je tako krenulo 11-ero. Bili smo podijeljeni u tri grupe. U prvoj smo bili Ivan, Dule i ja, dakle bez Joze, a ostalih je bilo po četvero u navezu.
Ovaj dio puta mi se svidio jer je sve bilo pod snijegom i nije mi bio naporan kao prethodni dan. Ipak mi se nad glavom stalno vukla misao je li pametno što smo pošli ovako kasno i hoće li sve dobro završiti. Napredovali smo dosta sporo jer neki nisu bili dobro pripremljeni, a neke je počela hvatati i visinska. Odlučili smo praviti česte pauze koje su mi dizale tlak jer su remetile ritam kojim sam inače navikao hodati(pauza tek na vrhu, stajanje samo par sekundi da se napijem vode).
Na oko 4300m.n.m smo došli do skloništa Vallot gdje nas je uhvatila velika magla. Počeo sam se opet pitati je li pametno ići dalje. Ivan nas je skupio i rekao idemo li riskirati ili nazad... za par sekundi odlučili smo krenuti dalje. Kad smo se popeli iznad Vallota pogledao sam nazad i nisam vidio ništa od magle. U sebi sam počeo promišljati jesmo li ispravno odlučili. Unatoč tome napredovali smo korak po korak i presjekao sam da se ne bih vratio nazad ma šta bilo. To mi je dalo dodatni polet da idem što jače. Moram reći da zadnja 3h do vrha nisam puno toga vidio jer je bila magla i dopuštala mi je pogled tek pola metra ispred sebe, a drugi su išli za mnom. Kad smo došli do famoznog "žileta" nisam ni skužio da prolazim tuda jer je lijevo i desno oko mene sve bilo bijelo. Tek sam s vrha, kad je vjetar malo rastjerao maglu, vidio kuda smo prošli.
Na vrhu sam sreo dvojicu alpinista i pitao ih je li to to, a kad sam dobio potvrdni odgovor sjeo sam i u sebi rekao "popeo sam se"...onda su navrle emocije koje su se nakupile u meni zadnje u vrijeme i suze su potekle.

avantura je počela, a oko nas je bijeli svijet













hrabro kroz maglu

ovo znači pasti od umora

a još je dalek put pred nama

ali zastava se ipak zavijorila na vrhu(branko i filip iz hpd pločno posušje)

tu je i eronet kao sponzor

nešto za moju dušu

dug je put nazad

kako je čovjek mali





pred kraj počinje i sniježiti, ali blizu smo skloništa

napokon u skloništu, ovako to izgleda pa ko voli nek izvoli(spavanje se naplaćuje)

pozdrav do slijedeće avanture