Mont Blanc 1-dan

Nakon razgledavanja Chamonixa i Aiguilla Du Midia došao je red na na ono zbog čega smo došli. Unatoč lošim prognozama vođa ekipe Ivan Skaramuca odlučuje da u utorak 17.7.2007. pođemo prema vrhu, a prva postaja biće nam dom na Gouteru. Sa tom odlukom se nisam slagao i otvoreno sam bio protiv toga, ali šef je šef. Nakon što smo se spakovali imao sam pun ruksak. Takodjer sam po njemu morao vješati puno stvari jer nije sve moglo stati(nosili smo šatore, vreće, hranu za 4 -5 dana) i milion drugih stvari. Nije da se hvalim, ali moj je ruksak nažalost bio najveći i najteži što mi je stvaralo mnoge probleme, a posebno pri silasku.

Put do Goutera mi je bila najružnija tura u životu. Riječ o kamenitom siparu gdje se kamenja odranjaju bez ikakvog pravila (što prirodnim putem, što od planinara koji su iznad tebe). Ide se doslovno na sve četiri i nažalost bio sam svjedokom odrona doslovno pola brda i osjetio sam "strah božji"...smirio kad sam vidio da će odron proći 10m. od nas, ali nije baš bilo ugodno. Uspon do Goutera je trajao 8.5h, mnogi ovo odrade i brže, ali zbog brojnosti naše ekipe i velikog broja stvari mi nismo bili ekstra brzi, no bilo je i sporijih od nas. Uspon je također bio otežan visinskom bolešću nekih članova, te nam je to nam je zadavalo mnogo problema i unosilo dodatnu nervozu u mene. Morali ići sporije i praviti česte pauze, a noć je dolazila, s njom i najavljeno nevrijeme. Moram priznati da sam, dok sam se verao uz ove stijene, često u sebi govorio "koji mi kurac ovo treba pored ljepota Prenja i Čvrsnice". Mic po mic i napokon smo stigli do skloništa Gouter na visini 3817m.n.m. Ovdje smo po meni imali i malu sreću, jer zbog nevremena mnogi nisu došli do skloništa pa smo mogi uzeti krevete i nismo postavljali šatore(iako mi je sada krivo što nismo bar drugu noć noćili vani da osjetim veliki minus i što sam džabe nosio svu opremu).

ovo nas je dočekalo na početku puta, ali nažalost divokoze sam vidio u francuskoj, a ne kod nas



ovaj početak je bio skroz fin, no bilo je predobro da bi ovako ostalo

a onda kuloar smrti







pa ovo



i tako u nedogled



ja(crna jakna) i ivan koji je ujedno i vođa ekspedicije

ovako izgleda hodnik u gouteru

ivan je napokon mogao odahnuti jer smo svi izašli živi