planine-avanture: Velež

Velež znači puno stanovnicima Mostara i Hercegovini i to je možda najpoznatija planina s kojom se ovaj kraj prije dičio a vjerujem da je i danas tako. Mnogi u Mostaru i danas misle da je najveći vrh Veleža Brasina, mjesto gdje je bio tv repetitor i odakle su u ratu granatirali Mostar. Ali nije tako jer najveći vrh Veleža je Botin(1969m.n.m) ali bez obzira na to u ovoj priči ćemo opisati oba vrha.

Botin

Ne znam točan datum(naknadno ubacim kad provjerim) kad smo išli na Botin ali to je bio jedan od masovnijih pohoda, jer je sudjelovalo točno 20 planinara iz Mostara, Jablanice, Konjica i većini je to bio prvi put da idu na Botin. S autima smo došli u jedno selo u Podveležju a odatle smo nekom seoskom kamenom stazom krenuli prema Botinu. Ubrzo nam je kameni put nestao ispred očiju i ispred nas se našlo raslinje svih vrsta i veličina pa se pohod pretvorio u probijanje kroz sve i svašta, ali nismo gubili nadu jer smo znali da nas ubrzo čeka vodič iz toga kraja sa kojim smo se nakon satak tumaranja i susreli. Odatle smo nastavili prema Botinu puno boljim putem ali je tempo napredovanja zbog velikog broja sudionika bio promjenjiv. Naime pravili smo česte pauze što nekima nije odgovaralo ali opet se može reći da smo solidno napredovali uživajući u nepoznatom ambijentu i prelijepom krajoliku. Moram vam priznati još nešto, a to je da sam ovaj put sa sobom nosio foto aparat ali sam bio previše lijen da bih ga vadio iz ruksaka pa sam slikanje prepustio drugima, ponajprije Seji koji u našim očima profesionalni fotograf jer mu nikada nije lijeno izvaditi aparat i slikati, pa ovaj put koristim isključivo njegove slike.

Vrlo karakteristično za ovaj pohod je to što nas je nakon nekog vremena uhvatila magla a njoj se pridružio i jak vjetar pa je uspijeh na vrh bio pod upitnikom. Nakon što smo došli do određene točke gdje nas je jak vjetar doslovno probijao neki članovi koji su bili na čelu predlagali su da se vratimo jer bi zbog velike magle bilo opasno krenuti dalje jer ko zna šta nas čeka dalje, možda velike litice ili nešto drugo još gore. Na tom vjetrovitom mjestu sam proveo oko 5min. u raspravi s ostalima o tome šta dalje. Moje mišljenje a i mišljenje Mire i meni bliže ekipe je bilo da ako netko pođe do kraja da i mi idemo jer mi se bilo vrlo glupo vratiti. Kad smo se svi skupili odlučili smo da jedan dio iskusnijih pođe naprijed i da jave kako stoje stvari. Nakon 5-10min. javljeno je da idemo i da je sve ok, a ono što me posebno iznenadilo je to da je vrh doslovno 10min. od nas i da gore uopće nije puhalo, pa sam razmišljao kako bi ispali glupi da smo se vratili(iako je to često pametno).
Nakon ugodnih 15-ak min. provedenih na vrhu spustili smo se u nizinu gdje smo jeli, a odatle smo se uputili prema mjestu polaska. Kad smo došli u Podveležje svratili smo u kuću našeg vodiča Hamida Huskića na kavu ali se ispostavilo da je njegova srdačna obitelj pripremila pravu večeru za ni manje ni veše nego 20 prljavih i znojnih planinara. Stvarno smo ostali ugodno iznenađeni, bolje reći začuđeni jer dok smo mi tumarali po Botinu njegova žena i majka su pripremili pite, mezu, domaće mlijeko, mlaćanicu i svašta nešto za ljude koje nisu nikada vidjeli i kraljevski nas ugostili. Ovim putem im se još jednom zahvaljujem.

ekipa na okupu sa pogledom na botin

po šumama i gorama idu čete planinara

pauza za odmor i prilika da se nešto popije

sejo, diba i vodič hamid

kako se ovo ovdje našlo

obnavljanje zaliha vode na bunaru

ko kaže da cura nema u planinarima

hrabro prema vrhu

uspon na sami vrh, otežan maglom i snijegom

ekipa na vrhu

ručak podno vrha

malo provalija nije na odmet

Brasina

Vikend poslije Botina bio je rezerviran za drugi vrh Veleža, koji je manji od Botina ali Mostarcima dosta poznatiji, a normalno riječ je o Brasini.
Oko 06:00 našli smo se u Feićevoj odakle smo autom otišli u Podveležje, autom smo došli na 10-ak minuta hoda od skloništa PSD Prenj Mostar gdje smo svratili da bi naložili vatru, ostavili nepotrebne stvari i zaputili se prema vrhu. Moram reći da je ovaj pohod bio međunarodnog karaktera jer nam se pridružio jedan Slovak kojeg sam upoznao dva dana ranije i saznavši da planinari pozvao ga da nam se pridruži. Ovaj dio Veleža je bio pokriven snijegom što je davalo posebnu draž usponu, a nakon dva sata laganog hoda dočekao nas je vrh, koji je specifičan po bunkerima gdje je nekad boravila naša i vaša Jugo vojska, a u našem ratu su jako dobro korišteni za granatiranje Mostara, ali to je na sreću "daleka" prošlost. Sa vrha Brasine se pruža prekrasan pogled na dolinu Nertve ali i na susjedne vrhove. A sada nešto slika